Stoje Lala i Sosa u dvoristu kraj kapije, uzivaju na prolecnom suncu, gledaju prolaznike. Najednom, u svinjcu krmaca poce da gura kante, da rije zemlju, da skace naokolo, rusi sve zivo. Pita Sosa:
- "Ju, Lalo, ta sta je to s nasu krmacu?"
- "Ta, kako sta je, zeno, vidis da trazi vepra? Moracemo je voditi..."
I tako oni odvedose krmacu na parenje. Iste veceri Sosa nakon vecere poce lupati serpama, poklopcima, tanjirima... Gleda nju Lala u cudu pa je pita:
- "Ajme, Soso, ta sta ti je?"
A ona mu sva besna odgovori:
- "Bog te tvoj, bolje znas sta je krmaci nego meni!"
