Bila mala Maja slijepa. Svakog dana molila je majku, da joj pronađe lijek za njene bolesne oči. Majka traži danima, a lijeka ne pronađe. Jednog lijepog sunčanog dana dođe majka kući, sva radosna, vičući:
- "Majo, Majo, našla sam lijek za tvoje bolesne oči."
- "Daj majko, daj mi ga, da ponovo progledam."
A majka će:
- "Večeras dušo, kad legneš u krevet, ukapat ću lijek u tvoje bolesne oči, a ujutro ćeš progledati."
Padne mrak, majka ukapa maloj Maji lijek u njene bolesne oči. Maja zaspe i sanja lijepe snove. Svane novi dan, mala Maja se probudi, a još uvijek ništa ne vidi. Potraži majku i kaže:
- "Majko, majko ja još uvijek ništa ne vidim."
A majka će:
- "Majo, aprilililili..."
